Kod procjenjivanje vrijednosti građevinskih kompanija važno je uključiti i srednjoročne i dugoročne izglede poslovanja.
Je li vrijeme za korištenje i drugih metoda procjene vrijednosti poduzeća u građevinskoj industriji, pitanje je koje se otvara u studiji Mazarsa provedenoj na temu “Kako posluju najveća europska građevinska poduzeća?”.
Kao i sve novije analize različitih izvora apostrofira se potreba za korištenjem i drugih metoda procjene vrijednosti poduzeća u građevinskoj industriji. To znači da se u obzir uzimaju, pored vrednovanja koje je temeljeno na kratkoročnim osnovama, i srednjoročni i dugoročni izgledi poslovanja tvrtki. Time u fokus dolazi imperativ za bolje odražavanje stvarne situacije, što konvenira i vlasnicima, posebice onima pod pritiskom procesa prodaje ili prijenosa poduzeća na nove generacije.
U studiji se ističe da je u današnje vrijeme, kada je značajan udio poduzeća u građevinskom sektoru čiji su rukovoditelji blizu umirovljenja, pitanje prijenosa ili prodaje poduzeća postalo kritično. Dok se vrednovanje poduzeća često procjenjuje na bazi metode multiplikatora – kreću se u rasponu ovisno o profitabilnosti tvrtke i potencijalu rasta, s druge strane provođenje akvizicija, koncesije, razvijanje inovativnih proizvoda, pa čak i knjiga narudžbi, ukratko razni činitelji dugoročne perspektive tvrtke, ne uzimaju se u potpunosti u obzir pri vrednovanju.
Kako studija navodi da je razloga za postojeće stanje doista puno, valja navesti neke. Tako se, uz mogućnost otežanog razumijevanja financijskih učinaka, primjer čega su i operacije koje se provode kao dio konzorcija, ističe i fragmentiranost sektora u Europi čime se otežava pristup podacima. No, jednu od značajnijih uloga imaju i perspektive rasta koje se smatraju slabima, iako sva recentna istraživanja nasuprot tome predviđaju značajan rast za tu industriju u Europi.
Takav je primjer i prognoza rasta od 3,9% godišnje do 2030. (Oxford Economics). Uz to, ne samo da je stabilno poslovanje 15 promatranih poduzeća – i austrijskog Strabaga koji se natječe za Pelješki mosti, te francuskog Eiffagea koji je bio zainteresiran, te su stabilne isplate dividendi, već im je i prosječni godišnji rast poslovnih aktivnosti iznosio 4,5% od 2005. do 2015. Građevinski sektor u Europi prolazi kroz prijelaznu fazu i suočava se s dvostrukim izazovom: oduprijeti se stagnaciji tržišta te uspješno prenijeti poslovanje na nove generacije.
Na transakcije utječu i niske kamate, povećano povjerenje među liderima u industriji i slab ekonomski rast u Europi. Što se nas tiče, svi faktori koji ukazuju na mogućnost rasta u Europi upitniji su u Hrvatskoj i našoj regiji, pa se procjena mora zasnivati na održivom poslovnom planu koji detaljno analiza ključne čimbenike – knjigu narudžbi, kvalitetu kupaca, dostupnost radne snage i buduća ulaganja. “Takav plan služi kao jamstvo za ostvarenje budućeg novčanog tijeka koji izravno utječe na vrijednost kompanije”, zaključuje Andrija Garofulić iz Mazarsa.
